Metode i koncepti u terapijskim programima
Bobath koncept predstavlja pristup riješavanju problema, kroz procjenu i tretman pojedinaca s poremećajem funkcije, pokretanja i posturalne kontrole, nakon lezije centralnog živčanog sustava.
Svaka osoba u tretmanu Bobath koncepta bit će procijenjena s obzirom na svoje funkcije, a unutar promjenjenih okolnosti. Proces tretmana je individualno prilagođen bio-psiho-socijalnim potrebama a uključuje i prevenciju nastanka daljnjih poteškoća. Bobath terapijski pristup zahtjeva interaktivni odnos između osobe s oštećenjem, interdisciplinarnog tima i obitelji i/ili skrbnika (njegovatelja) vodi odmjerenim postupcima unutar (tijekom) 24 sata dnevno. Kontinuirani proces uzimanja statusa, tretmana i postupanja orijentiran je ponajprije nesposobnostima funkcija, a ujedno vodi integraciji poboljšane kontrole u daljnji život. Cilj terapijskog procesa je najveće moguće poboljšanje funkcija osobe s oštećenjem.
U tijeku tretmana terapeuti pokušavaju optimirati obrasce (o)držanja i pokreta, u svrhu poboljšanja učinkovitosti. Tretman predstavlja kontinuirano traženje rješenja za određene aspekte motoričkog ponašanja kojeg obilježavaju aktivnosti – smetnje uspješnom provođenju. To uključuje, aktivno sudjelovanje pojedinca, ali i specifično ruko(m)vođenje (handling) terapeuta, koje će se prilagođava problemu i postepeno usmjerava u cilju postizanja neovisnosti. Istodobno, motoričke zadaće i okolina strukturiraju se prema individualnim potrebama.
Bobath koncept nastao je 1943.god., kada je učiteljica gimnastike, a kasnije fizioterapeut, Berta Bobath (1907 – 1991) tretirala hemiplegičnog pacijenta, poznatog slikara portreta čije stanje je ocijenjeno kao nepopravljivo. Unatoč toj postavci, Berta Bobath je u radu s njime primjetila da može svojim rukama pozitivno utjecati na umjetnikovu pokretljivost.
Kasnije je Bertin muž, liječnik i neurolog, Karel Bobath (1905 – 1991), postavio znanstvenu teoriju i razradio studije o Bertinim spoznajama. Iznenada je postalo jasno kako oštećeni živčani sustav (SŽS) može unatoč oštećenju ponovo učiti. Ostala područja mogu preuzeti funkcije koje su prije bile vršene od strane oštećenog tkiva. Putem novih veza omogućeno je učenje novih funkcija.
Ta sposobnost novog organiziranja nazvana je “plastičnost” SŽS-a. Plastičnost je ovisna o korištenju i rezultat je zajedničkog rada između čovjeka i okoline. Za učenje su potrebni motivacija i svjesnost (koncentracija). Odlučujuće uz to je i kako se čovjek razvija(o) i kako (je)uči(o).
Primjenom i razvojem u neurološkoj rehabilitaciji, Bobath Koncept danas zauzima vodeće i priznato mjesto u većini europskih i svjetskih država. U aktualnoj praksi temeljen je na modernim saznanjima o motoričkom učenju i motoričkoj kontroli, neuroplasticitetu i biomehanici. Također, predstavlja najtraženiji oblik edukacije fizio i radnih terapeuta koji se bave neurološkom rehabilitacijom.
